ISTRAKON 2010
26.3. - 28. 3. Pazin, Spomen dom

Mjesec ( lat. Luna ) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekunda. Mjesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po površini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Oko svoje osi se obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekunda. Zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:

• Mlađak
• Prva četvrt (vidljiv noću)
• Pun Mjesec (Uštap)
• Zadnja četvrt (vidljiv ujutro)

Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde).

Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i “disanje” Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.

Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara kometa. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio Galilej 1609. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Pireneji, itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 metara.

Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi čak i ime našeg Ruđera Boškovića.

Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova okretna brzina prilagodila njegovoj vremenskoj stazi. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi u toku okretanja oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. 1959. godine je sovjetska letjelica/sonda Lunik (Лунник) obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu kruženja Zemlje, tako da taj usporavajući utjecaj produžuje godišnje dan na Zemlji za 20 mikrosekunda. Pritom se energija kruženja Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se kretanje godišnje udaljuje za 4 centimetra od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995. godine.

Outer Space Treaty zabranjuje državama pravo na posjedovanje nebeskih tijela kao što je Mjesec. Ugovor UN-a koji je stupio na snagu 11. srpnja 1984. godine vrijedi kako za države tako i za privatne osobe.
Usprkos tome, Dennis M. Hope je 1980. godine prijavio svoja vlasnička prava na Mjesec u gruntovnici San Francisca. Kako se nitko nije usprotivio tom njegovom potezu u vremenu od osam godina, koliko je vrijeme žalbe, Hope je osnovao Lunar Embassy legal, pravni ured, koji ima pravo prodaje parcela na Mjesecu. UN i Međunarodna astronomska zajednica smatraju taj njegov potez prijevarom.

Znanstvena fantastika jest umjetnički žanr koji obrađuje razne općeljudske situacije smještene u zamišljenu realnost. Znanstvena fantastika bavi se dočaravanjem utjecaja zamišljenih ili predviđenih naprednih znanosti i tehnologija na društvo i pojedince. Pojam znanstvene fantastike vezuje se prije svega za književna, televizijska i filmska djela, ali znanstvena fantastika utječe i na likovnu i glazbenu umjetnost.
Mjesec je kao tema oduvijek golicao ljudsku maštu, pa je time i vrlo zastupljen unutar područja znanstvene fantastike.
Prvim SF filmom smatra se „Putovanje na Mjesec“, Georgea Meliesa iz 1902, svega sedam godina nakon što su braća Lumiere upoznala svijet sa slikom u pokretu, zbog čega se upravo znanstvena fantastika smatra prvim filmskim žanrom. Uslijedili su brojni SF naslovi među kojima se ponajviše ističe kultni Metropolis Fritza Langa iz 1927. No prava eksplozija znanstvene fantastike dogodila se gotovo 40 godina nakon Langove uspješnice, a prouzročio ju je Stanley Kubrick svojim remek-djelom 2001: Odiseja u svemiru.

U spomenutih 40 godina, svijet se uvelike promijenio. Incident u Roswellu izazvao je masovnu histeriju 1947, kada su novinske naslovnice prestravile javnost viješću o padu izvanzemaljske letjelice. Nedugo nakon toga, čovjek se otisnuo u svemir i zakoračio na Mjesec. Najednom se ideja o istraživanju ostatka galaksije i susretu s vanzemaljskim bićima nije činila toliko nemogućom.

Apollo program, ponekad nazvan „Projekt Apollo“ je naziv za seriju svemirskih letova s ljudskom posadom koju su SAD poduzele u periodu između 1961. i 1972. godine koristeći svemirske brodove tipa Apollo i rakete tipa Saturn. Cilj projekta je bio iskrcavanje ljudi na Mjesec i njihov siguran povratak na Zemlju do kraja 1960-ih. Taj je cilj 11.7. 1969. ostvaren tokom misije Apollo 11. Nakon toga se Apollo program nastavio u svrhu istraživanja Mjeseca, pri čemu je izvršeno šest uspješnih iskrcavanja. No, početkom 1970-ih je američka javnost izgubila interes za svemirsku utrku, a i ekonomska kriza je dovela do kresanja NASA-inog budžeta te gašenja projekta. Oprema i letjelice su poslije iskorištene za Skylab program i američko-sovjetski projekt Apollo-Sojuz. Općenito se smatra da Apollo program predstavlja vrhunac istraživanja svemira koji iz niza političkih i ekonomskih razloga neće tako lako biti premašen u doglednoj budućnosti.

Američka svemirska agencija NASA objavila je da će 2020. godine ponovno poslati ljude na Mjesec letjelicom nalik na Apollo iz 60-ih godina prošlog stoljeća, te da će do 2040. na jednom od njegovih polova izgraditi stalnu međunarodnu bazu. Stručnjaci smatraju da bi najbolja lokacija za buduću postaju bio južni pol, jer do njega sunčeva svjetlost dopire tri četvrtine vremena, što je važno za prikupljanje solarne energije. Osim toga na južnom polu postoji mogućnost eksploatacije ruda.

Dodajmo i to da ne treba zaboraviti da je utjecaj Mjeseca poznat od davnina. Vjerojatno je to i prvo nebesko tijelo koje su ljudi primijetili ili bar bliže upoznavali, i to zato jer je bliži od zvijezda. A u njega se moglo gledati bez opterećenja za oči, za razliku od gledanja u Sunce. Utjecaj kroz pojave plime i oseke ljudi su vrlo brzo povezali s rastom ili padom tekućina u tijelu. Utjecaj na ženu i njene cikluse plodnosti isto se poklapa s fazama Mjeseca. Također je poznato da je biljke bolje saditi u vrijeme kad Mjesec raste, tj. između Mlađaka i Punog Mjeseca.

Simbolizam mjeseca očituje se u korelaciji sa simbolizmom sunca. Njegove dvije najdublje značajke proizlaze;prvo, odatle što je mjesec lišen vlastite svijetlosti i što je samo odraz sunca; a drugo, odatle što prolazi kroz razne mijene i mijenja oblik.Zbog toga mjesec simbolizira ovisnost i ženski princip, kao i periodičnost i obnovu. U skladu s tim on je simbol preobrazbe i rasta.

Mjesec je simbol biološkog ritma: Kao nebesko tijelo koje raste, smanjuje se i iščezava i čiji je život podčinjen univerzalnom zakonu evolucije, rađanja i smrti. Mjesec isto tako simbolizira i vrijeme koje prolazi, živo vrijeme kojemu je on mjera svojim fazama što pravilno slijede jedna drugu. Kao donosilac vode, on je izvor i simbol plodnosti. Mjesec je isto tako i simbol sna i nesvjesnoga, kao noćnih vrijednosti.

Mjesec – osamnaesta velika arkana u taroku, prema nekim tumačenjima izražava propadanje duha u tvar, neurasteniju, tugu, usamljenost, bolesti, fanatizam, lažnu sigurnost, privid, pogrešan put, krađu koju je počinio netko blizak, rad, mučno dosezanje istine, razočaranja, zamke, ucjenu i zabludjelost.

Mjesec u astrologiji ima posebnu ulogu – on je simbol emocija i instinktivnih reakcija te govori o našim primarnim potrebama i odnosu s majkom. On simbolira pasivni, ali plodni princip, noć, vlagu, podsvijest, imaginaciju, psihu, san, ženu i sve što je nepostojano, prolazno i podložno utjecajima. Najaktivniji je tijekom prve tri godine života. U tom dobu upijamo poput spužve sve što se događa oko nas i stoga i sami psiholozi upozoravaju koliko je taj period bitan za razvoj djeteta odnosno za razvoj cjelokupne osobnosti.

Znak u kojem se Mjesec nalazi otkriva mnogo o našim navikama, reakcijama i instinktima. On otkriva kako izražavamo i nosimo se sa našim emocijama, te naše najtemeljnije potrebe. Budući da je ekvivalent Suncu otac, a Mjesecu majka, mjesečev znak također ukazuje na način kojim “njegujemo” druge, ali i sebe.

Kuća u kojoj se Mjesec nalazi govori o području života gdje su karakteristike mjesečevog znaka najuočljivije i najintenzivnije, te o jačini i utjecaju Mjeseca na naše živote uopće. Lunarni ciklus traje oko 28 dana – poklapa se s ciklusom mjesečnice, mijenom plima i oseka.

Mnogo astrologa smatra da je za ženu bitnije da zna svoj mjesečev znak , nego li onaj u kojoj joj se nalazi Sunce, osim radi već navedenog razloga da se Mjesec odnosi na “majčinstvo”/Majku , već također zato što su žene često emotivnija bića nego muškarci, pa su time i karakteristike mjesečeva znaka u intereakciji sa drugima uočljivije.